Have you heard the news that your dead?

01.07.2010.


Imam novi blog: http://cha0s.blog.hr

| 11:24 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |



10.06.2010.

...

Joj joj. Ja zatvaram. Možda se vratim, ali kasnije. Nemam vremena i vodit ovaj, treći blog.
Imam jedan s dizajnima... I jedan novi, nagradne igre za dizajnere.
Komentirajte ako mislite da ne moram zatvarat pa se možda predomislim,
ali nije blog posjećivan... Ne znam, kaj vi mislite?


| 21:22 | Komentari (26) | On/Off | Print | # |



07.06.2010.

There's always something diffrent going wrong... Can anybody help me make thing better?

Zašto? Zašto uvijek sve meni ide na krivo... Meni, nikome drugome...
Uvijek ja ispadnem budala pred ljudima koji mi mnogo znače.
Uvijek sam ja kriva.
Uvijek je netko tu i pokvari sve moje snove.
Uvijek...
Ali, najviše me smeta kaj ja to ne mogu promijeniti.
Moj život i sve oko njega je u biti super kad gledaš, ali...
Da, uvijek postoji ali. Uvijek ja pred ostalima moram imati lažan smješak.
Nemrem više. Dosta mi je glume.
Mogu li ja biti ono što zapravo jesam? Humm. Ne.
U mojem mjestu, u Zl.Bistrici nitko nije ono što je.

Htjela bih živjeti u nekoj bajci, bilo kojoj, ali sretnoj.
Samo bih se smješila, svi oko mene bi se smješili. I sve bi bilo super.
Nebi imala problema, bili bi daaaaleko od mene.
Hodala bih po oblacima i smijala se s vilama i vilenjacima.
Imala bih prekrasnu žutu haljinicu... Cvijet u kosi.
Ruže... One su oko mene. Moje prijateljice.
Muzika... Ugođaj... Bilo bi sve lijepo...

Predivno.

A onda bih se probudila i vratila u stvarnost. Stvarnost koju mrzim!
Jooooj, kaj nisam još malo mogla ostati?
Još samo malo, malo, maaaaalo. Uživala sam, veoma.
I sad sam se vratila na odurne i prljave ulice, te ulice nisu kao u bajci,
nisu lijepe, nisu bijele, već su
sive i razbacane smećem...
Među pokvarene ljude koj iti nisu prijatelji kao vile i vilenjaci.
Da, nažalost to je stvarnost.
I ko sam ja da to promijenim? Jedna mala točkica u svijetu.
Tko bude mene slušao? Vile, ne. Ljudi? Pa ne i oni.

I tako je i ostat će. Možda se promijeni, ali nisam sigurna.

Idem ja sad u krevet sanjat o svojoj predivnoj bajci...


| 07:41 | Komentari (26) | On/Off | Print | # |



28.05.2010.

You would swear, on your grave, That you would never become exactly what you hate.

Obećajem, sada zaista... Neću biti, ne želim biti ono što sam oduvijek mrzila kod ostalih. I to je moja zadnja, iza toga stojim.
Sada sam shvatila da u mom životu nema mjesta za svaku budalu... Moje ''prijateljice'' su te koje budu izbačene. Tračaju me okolo, lažu... I ja sam još od vrtića to trpjela. Uvijek sam govorila ''ma sad će se popraviti, ma dobre su one''. Nisu! NISU! Ahhh, i kaj bi mogla napraviti? Niš.

Ja sam ja i bok. Nema više. Ne želim biti nitko drugi. One ne vole kaj ja slušam ''one kaj se grozno deru'' kak one govore, a ne cajke.
Ma boli me briga!! Ja uživam u takvoj glazbi, pronalazim se u pjesmama. Prvo bi trebale naučit kaj je metal i takve podvrste, da ne mora sve biti dernjava, ima i laganim, lijepih, ali i tužnih pjesmica.

To je moja odluka! Prvo, reći ću im sve u facu, pa nek se požderu. Rekla budem im sve kaj me smetalo...
Ne znam, ne želim o tome razmišljati. Želim samo sve dočekati, pokušati sve načiniti bolje, promijeniti sudbinu.
Hahaha. Bilo bi okej valjda.
Ja sam... osoba. Hehh. Naravno... Ma neeeee, vanzemaljac.
Ja sam jedna cura, prvo me treba upoznati, a onda osuđivati.
Volim biti sama... U tišini. Ponekad mi se čini da sam frik. xD.
Volim sebe i svoj život. Kaj mi fali? Da ne budete mislili pod ovo ''volim sebe'' da se obožavam, da sam si zgodna, ovo ono, da sam poput onih glupačica. Nisam. Ne, ali sam zadovoljna sa sobom. XD. Smeta mi puno toga, kao npr, mljackanje, cajke, neki iritirajući zvukovi, pesi, crtići, ee, i da ono kad vele meni: ''isuseeee, pa ti nikad nisi odgledala cijelog shreka ili madagascar''(se tak piše? XD). Pa nisam. Nerviraju me crtići. Tak su munjeni i djetinjasti.
Volim svoje PRAVE prijatelje. Znate koje...? Ove, Liwia Synthia Immortal, Lela, Hana... One su dobre... Izdvojit ću ovu prvu(ma Liiiiiža!) U potpunosti me uvijek razumije. Cura je... aaaaaaaaaa!
Ne znam kak joj uspijeva. Tak dobro kontrolira sve u vezi sa sobom. Iskrena, dobra, poštena, pravedna, osjećajna, supatnica(naravno u blažem smislu, al fkt sve kaj je meni to je i njoj, uvijek mi u svemu pomaže...)

Oke, pisat ću za tjedan dana. Idem sad gledat HTZ.
Sad je upravo ovaj munjeni Duje kaj se samo dere i cvili.
Ma trebalo bi mu brnjicu staviti...
Ko je zvijezda, ko je zvijezda?? Vilibaaaaaald! Puščajte laaaaasi. XD. I tako to... Pa-Paaaa.

| 21:19 | Komentari (76) | On/Off | Print | # |



24.05.2010.

You don't just bring me pleasure, you just bring me pain.

Onak, al ja fkt više ne kužim kaj je s ljudima. Pisala sam već o tome, al me sad privlači ova bijela praznina.
Ispucat ću se... Ljudi su munjeni. Dobro, to gradivo smo utvrdili već davno, al kome je važno ko si, kaj si i od kud si?
Zato sam se i ponovo vratila pisanju bloga. Ovdje ima ljudi koji te shaćaju, u potpunosti. I nije ih briga ništa o tebi.
Onak, super... >.<
Ovo posvećujem svim curicama koje misle da su teški emo... U zadnje vrijeme svaki blog koje pregledavam od neke curice koja ima od 10 do 15 godina... Ono, one su emo. Oke, i ja sam mlada dosta, al nikad nisam mislila ko one.
Mozak im je na razini mrtvog konja. Ma kaj konja? Konj bi bolje mislil od njih.
Ono, piše jedna cura post...'Ljudi, moram vam ovo reći. Nešto mi se čudno događa. Ja sam EMO!!!'
Ma ono, pokopaj se, a ja ti dam i gnoj i lopatu. Ili isto, svaka curica misli da je scene. Zake? Zato kad pokuplja poze po Brookelle Bones ili Audrey Kitching. Hahahah. Ak ćemo tak ja mogu biti Angelina Jolie.
Ja nikad nisam imala ništa protiv emača i ostalih. Svatko ima pravo da se izrazi u svijetu. Al emači baš ne javljaju po cijelom svijetu da su, to što jesu, emo. Oni su povučeni, depresivni. Pa nek budu. Mislim, vidla sam jedan blog, vodi neki čovjek, već prije pol godine...
Sad je izbrisan jer sam ih popljuvala. Onak, blog se zove: ''Diskriminirajmo emače''. Pisali su kak su emači fuj... i takva sranja.
PA NEK JESU!! Kaj te boli briga?!

Kaže jedna pjesma... Ovo je doba kada padaju maske... Da, da. Potpuno se slažem.

Drugo... Teško je naći prave prijatelje. Imala sam toliko, aj' nazovimo prijatelja, s kojima sam bila vani i to, al kaj ti znači kaj ih imaš puno?!
Bolje imati jednog vrijednog, nego puno budala. Kome ti u ovom svijetu možeš vjerovati? Kome se možeš povjeravati?
Pa skužih ja, ljudi sve svoje misli pišu u postu. Zašto?? Jer ih ljudi ne pljuju zbog mišljenja. Ali, ipak...to nije isto kao
povjeriti se prijatelju i gledati ga u oči.

With this note you left behind.
As I read the words I hear you telling me why...

| 08:52 | Komentari (18) | On/Off | Print | # |



30.04.2010.

Eeeeii.

HeLLo... Vidim komentare, kao tipa 'Šta ne vodiš blog...' i takve. Hmmm.
Razlog je moj drugi blog. S dizajnima. Ovaj: .BuUu-Dz.


Naručujte... (:
Vraćam seee, zovu me nazad rijeke tri. (U ostalom, tak ide pjesma, ma zovu me nazad blogeri)... Bla-bla...
Hvala puno što ste me nagovorili da se vratim.
Eto, započet ću ja ponovo sa svojim dubokoumnim postovima.
Za one koji me tek sad upoznaju, ja sam Iwa. Pisat ću u boxu o meni.
Da se zna, na ovom blogu je dizajn koji se ne dira.
Tako... Tek će sad biti uređenje ovog bloga... Hahahaha.
Vraćam sve komentare...
Ajde, pa-pa....

| 12:12 | Komentari (20) | On/Off | Print | # |



<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.